Učenje

Tai Chi (太極) označava filozofski i kozmološki princip uređenja i zauzima temeljno mjesto u učenju Q.L.W.C.C.
(乾 離 詠 春 拳).

Pojam se, između ostalog, prevodi kao „Vrhovno Krajnje“, „vrhovna polarnost“, a na engleskom i kao „Supreme Polarity“.

U I Ging (易經) Tai Chi (太極) se opisuje kao prvotno jedinstvo iz kojeg nastaju dva osnovna oblika, Yin (陰) i Yang (陽).

Tai Chi (太極) označava jedinstvo koje već sadrži mogućnost diferencijacije i iz kojeg mogu proizaći polarnost, odnos i promjena.

Druge filozofske tradicije u povijesti kineske misli, međutim, više u središte stavljaju Qi (氣). Povijest kineske misli ne poznaje jedinstvenu sistematiku ovih pojmova koja bi vrijedila za sve škole i epohe. Njihovi odnosi i značaj različito su naglašavani u različitim filozofskim i povijesnim kontekstima.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Tai Chi (太極) ima jasno određenu funkciju unutar pet okvira uređenja.

On opisuje jedinstvo iz kojeg može nastati diferencijacija, a time i temeljno uređenje prijelaza od cjeline prema stanjima, odnosima i načinima djelovanja koji se mogu razlikovati.

Iz te perspektive neposredno se razumije njegova veza s Yin–Yang (陰陽).

Dok Tai Chi (太極) označava jedinstvo unutar kojeg može nastati polarnost, Yin–Yang (陰陽) opisuje stanja koja iz njega proizlaze, međusobno su povezana i dinamično djeluju jedno na drugo.

Jedinstvo se tako ne pojavljuje kao statično konačno stanje, već kao polazište neprekidne diferencijacije i promjene.

Veza Tai Chi (太極) s ostalim okvirima uređenja razvija se iz ideje dijalektičke diferencijacije i promjene.

Iz prvotnog jedinstva Tai Chi (太極) s Yin (陰) i Yang (陽) nastaju dva međusobno povezana oblika djelovanja.

Njihovim „matematičkim“ kombiniranjem nastaju strukture Pa Kua (八卦), čijih osam trigrama predstavlja različite konstelacije Yin (陰) i Yang (陽).

U I Ging (易經) te se konstelacije dalje razvijaju i promatraju u svojim mogućim promjenama i prijelazima.

Tako se Tai Chi (太極), kroz razvoj jedinstva u diferencijaciju, neposredno povezuje s Yin–Yang (陰陽), Pa Kua (八卦) i I Ging (易經).

Wu Xing (五行) s njima stoji u nešto drukčijem odnosu koji ih dopunjuje.

Pet faza transformacije (五行) ne izvodi se neposredno iz Tai Chi (太極), ali opisuje dinamične i trajne procese, međudjelovanja i prijelaze koji nastaju u uređenju koje se mijenja.

Dok Tai Chi (太極) opisuje polazište jedinstva i diferencijacije, Wu Xing (五行) otvara još jednu razinu uređenja promjene i uzajamnog utjecaja.

Tai Chi (太極) unutar te cjeline predstavlja pojam uređenja jedinstva i njegove moguće diferencijacije.

On povezuje predstavu cjeline s nastankom polarnosti, odnosa i promjene, te neposredno vodi do okvira uređenja Yin–Yang (陰陽).

Ovdje je od posebnog značaja razlikovanje pojmova:

Tai Chi (太極) nije isto što i Tai Chi Chuan.

Tai Chi (太極) u Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) spada u pet okvira uređenja.

Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳), nasuprot tome, jedan je od pet oblika podučavanja i manifestacije u kojima se temeljni principi sustava praktično izražavaju i primjenjuju.

Yin–Yang (陰陽) unutar pet okvira uređenja označava temeljnu diferencijaciju u kojoj se jedinstvo Tai Chi (太極) razvija u dva međusobno povezana oblika djelovanja.

Yin (陰) i Yang (陽) pritom nisu suprotnosti odvojene jedna od druge, već dinamična stanja čiji značaj proizlazi iz njihovog odnosa i neprekidne promjene.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Yin (陰) i Yang (陽) shvaćaju se i žive kao različiti oblici, odnosno stanja Qi (氣).

Ako se Qi (氣) razumije kao vektorska veličina čije djelovanje određuju intenzitet i smjer, Yin (陰) i Yang (陽) mogu se promatrati kao različita stanja i smjerovi djelovanja unutar te povezanosti. Promjene njihova odnosa u skladu s tim očituju se u promjenama jačine, smjera i djelovanja u okviru predviđene višedimenzionalnosti.

Yin (陰) i Yang (陽) čine dinamično uređenje promjene.

Uzajamno se određuju, neprestano su u međusobnom odnosu i svoje konkretno značenje dobivaju tek u datom kontekstu. Zato nije presudno promatrati pojedinačna stanja izdvojeno, već njihov međusobni odnos i njegovu promjenu tijekom procesa.

Yin–Yang (陰陽) tako omogućuje da se stanja, međudjelovanja i procesi promjene prepoznaju, razvrstaju i razumiju u svom nastanku i razvoju.

Učenje opisuje dijalektiku odnosa, pojave djelovanja i novu stvarnost koja iz njih nastaje u uzročno-posljedičnoj vezi.

To uređenje ujedno čini važnu osnovu drugih okvira uređenja. Iz različitih kombinacija entiteta Yin (陰) i Yang (陽) nastaje osam trigrama Pa Kua (八卦), koji zatim ulaze u strukture I Ging (易經).

Yin–Yang (陰陽) duboko je ugrađen u cjelokupnu strukturu uređenja ovog učenja.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) ovaj okvir uređenja nalazi konkretan izraz u praktičnoj primjeni.

Yin (陰) i Yang (陽) opisuju različita, međusobno povezana stanja Qi (氣), čije međudjelovanje donosi promjenu i uređuje međusobne povezanosti djelovanja.

Wu Xing (五行) označava učenje o pet faza transformacije (五行) i opisuje uređenje u kojem se promjena razumije kao neprekidan proces uzajamnih odnosa, prijelaza i djelovanja.

Pet faza (五行) pritom označava različite kvalitete i tijekove promjene, kroz koje se procesi mogu diferencirati, razvijati i uzajamno djelovati.

Tradicionalni prijevod Wu Xing (五行) kao „pet elemenata“ ne odgovara pravom značenju pojma; naprotiv, odvodi od njega.

On navodi na predstavu o nepokretnim, materijalnim elementima, dok Wu Xing (五行) zapravo označava pet dinamičnih faza transformacije i kvaliteta procesa.

Njihovo značenje otkriva se u njihovim međusobnim odnosima, prijelazima i zakonitostima uzajamnog djelovanja.

Wu Xing (五行) usmjerava pažnju na kretanje, promjenu i transformaciju u neprekidnom procesu.

Pet faza transformacije Wu Xing (五行):

Njihovo pravo značenje, međutim, otkriva se tek kroz međusobne odnose.

Pet faza transformacije (五行) čini dinamičnu cjelinu uzajamnog stvaranja, ograničavanja i reguliranja.

Posebno su važna dva povezana ciklusa.

Ciklus stvaranja – Sheng (生) opisuje uređenje u kojem svaka faza transformacije (五行) stvara, odnosno potiče sljedeću:

Drvo (木) → Vatra (火) → Zemlja (土) → Metal (金) → Voda (水) → Drvo (木)

Ciklus kontrole – Ke (克) opisuje drugo uređenje uzajamnog ograničavanja i reguliranja:

Drvo (木) → Zemlja (土) → Voda (水) → Vatra (火) → Metal (金) → Drvo (木)

Oba ciklusa tijesno međusobno djeluju i posebno jasno pokazuju procesni karakter Wu Xing (五行).

Pet faza transformacije (五行) svoje značenje ne dobiva samo iz vlastitih svojstava, već iz višedimenzionalnih odnosa, međudjelovanja i prijelaza među njima.

Stvaranje i reguliranje pritom djeluju kao različiti oblici odnosa unutar iste dinamične strukture uređenja.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Wu Xing (五行) otkriva još jednu razinu uređenja koje je već vidljivo u Tai Chi (太極) i Yin–Yang (陰陽).

Tai Chi (太極) opisuje jedinstvo iz kojeg može nastati diferencijacija.

Yin–Yang (陰陽) obuhvaća temeljna, međusobno povezana stanja i oblike djelovanja koji nastaju unutar te diferencijacije.

Wu Xing (五行) dalje razvija misao o promjeni i opisuje je kao razuđenu cjelinu pet dinamičnih kvaliteta procesa.

I ovdje postoji neposredna veza s Qi (氣).

Ako se Qi (氣) u Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) razumije višedimenzionalno kao princip procesa, aktivnosti i operativnosti, a ujedno kao vektorska veličina s intenzitetom i smjerom, faze transformacije Wu Xing (五行) mogu se promatrati kao različita uređenja i tijekovi takvih procesa djelovanja.

One obuhvaćaju nastanak i djelovanja procesa i objašnjavaju kako se oni pojačavaju ili slabe, mijenjaju smjer, utječu na druge procese i stvaraju nova stanja.

Wu Xing (五行) ne opisuje samo pojedinačna stanja, već prije svega odnose među njima.

Svaka faza dobiva svoje značenje unutar dinamične povezanosti.

Prijelaz, međudjelovanje i transformacija nalaze se u središtu pažnje.

Uređenje nastaje iz zajedničkog djelovanja faza (五行) i iz zakonitosti po kojima one uzajamno utječu jedna na drugu.

U okviru pet okvira uređenja Wu Xing (五行) dopunjuje temeljnu polarnost Yin–Yang (陰陽) nijansiranijim promatranjem promjene.

Istodobno postoje veze s Pa Kua (八卦) i I Ging (易經), jer se i tamo stanja, konstelacije, interakcije, prijelazi i promjene razmatraju unutar šireg uređenja.

Pojedini okviri uređenja pritom otvaraju različite poglede na iste procese djelovanja i promjene.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Wu Xing (五行) nalazi svoj konkretan izraz u primjeni.

Pet faza transformacije (五行) služi da se procesi, odnosi, međudjelovanja, promjene i interakcije prepoznaju, razvrstaju i razumiju u svojem tijeku.

Promjena se tako ne promatra kao slučajan niz pojedinačnih događaja, već kao uređen proces uzajamnog djelovanja.

Wu Xing (五行) otkriva zakonitosti promjene u kojoj različite kvalitete procesa stupaju u međusobne odnose, utječu jedne na druge i neprekidno stvaraju nova stanja i međusobne povezanosti djelovanja.

Pa Kua (八卦) označava učenje o osam trigrama i otkriva uređenje u kojem se različita stanja, odnosi i mogućnosti promjene predstavljaju utvrđenim „matematičkim“ kombinacijama Yin (陰) i Yang (陽).

Svaki trigram sastoji se od tri linije poredane jedna iznad druge, pri čemu svaka ima oblik Yin (陰) ili Yang (陽).

Matematički tako nastaje binarna struktura s tri mjesta. Budući da svako mjesto ima dva moguća stanja, dobiva se V′(2, 3) = (2)³ = 8 uređenih konstelacija.

Za varijacije s ponavljanjem općenito vrijedi: V′(k, n) = kⁿ.

Pri tome k označava broj raspoloživih elemenata, a n broj mjesta, odnosno klasu varijacije.

U ovom slučaju vrijedi k = 2 i n = 3.

Ta dva elementa su (0) i (1), što odgovara Yin (陰) i Yang (陽).

Iz toga slijedi: V′(2, 3) = (2)³ = 8.

(Varijacije 3. klase od 2 elementa „s ponavljanjem“ – pri čemu se kombinatorički pojam „ponavljanja“ ovdje odnosi isključivo na matematičku strukturu i ne može se prenijeti na Qi (氣) kao vektorsku veličinu).

Tih osam mogućih rasporeda čini osam trigrama Pa Kua (八卦).

„Linije“ trigrama tradicionalno se čitaju odozdo prema gore.

Unutarnje uređenje Pa Kua (八卦) stoga se može u cijelosti formalno opisati:

Svih osam trigrama sadrži sve moguće konstelacije Yin (陰) i Yang (陽) na tri mjesta.

Redoslijed linija je bitan, jer drukčiji raspored istih entiteta Yin (陰) i Yang (陽) stvara drugu konstelaciju.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Pa Kua (八卦) dalje razvija diferencijaciju koja je već vidljiva u Tai Chi (太極) i Yin–Yang (陰陽).

Tai Chi (太極) opisuje jedinstvo iz kojeg može nastati diferencijacija.

Yin–Yang (陰陽) označava dva međusobno povezana oblika djelovanja.

Pa Kua (八卦) uređuje njihove moguće kombinacije na tri mjesta u osam temeljnih konstelacija i proširuje promatranje odnosa dva stanja na razuđenu cjelinu mogućih odnosa.

Osam trigrama ne predstavlja samo osam međusobno odvojenih znakova.

Svaki od njih predstavlja određenu konstelaciju Yin (陰) i Yang (陽), a značenje dobiva kako iz unutarnjeg rasporeda svojih linija tako i iz odnosa prema ostalim trigramima.

Pa Kua (八卦) tako otkriva strukturu, odnos i mogućnost promjene unutar uređene cjeline.

Postoji i neposredna veza s Qi (氣).

Ako se Qi (氣) u Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) razumije kao princip procesa, aktivnosti i operativnosti, kao i vektorska veličina s intenzitetom i smjerom, osam trigrama može se promatrati kao različite konstelacije takvih stanja i smjerova djelovanja.

Pa Kua (八卦) ne opisuje samo postojeće stanje, već otvara i uređenje koje pokazuje kako se različita stanja međusobno odnose i kakve promjene mogu nastati iz njihovih odnosa.

Postoji i veza s Wu Xing (五行).

Dok Pa Kua (八卦) uređuje različite konstelacije Yin–Yang (陰陽), Wu Xing (五行) opisuje dinamiku faza transformacije i njihovih uzajamnih djelovanja.

U tradicionalnim kineskim sustavima povezivanja osam trigrama ujedno se pridružuje pet faza transformacije Wu Xing (五行). Pri tome ne postoji jednostavan odnos jedan prema jedan:

Više trigrama može odgovarati istoj fazi transformacije.

Tako se konstelacija i proces mogu povezati – Pa Kua (八卦) opisuje strukturu međusobne povezanosti, a Wu Xing (五行) njezine kvalitete promjene, međudjelovanja i prijelaze.

Ta veza posebno se jasno vidi u tradicionalnim pridruživanjima Pa Kua (八卦):

Osam trigrama i pet faza transformacije tako čine dvije različite, međusobno povezane razine uređenja:

• jedna uređuje konstelacije,
• druga opisuje dinamiku njihove promjene.

Posebno tijesna veza postoji između Pa Kua (八卦) i I Ging (易經).

„Povezivanjem“ dva trigrama nastaju 64 heksagrama (六十四卦) I Ging (易經).

Matematički tako nastaje binarna struktura sa šest mjesta.

Budući da svako mjesto ima dva moguća stanja, dobiva se V′(2, 6) = (2)⁶ = 64 uređenih konstelacija.

Za varijacije s ponavljanjem općenito vrijedi: V′(k, n) = kⁿ.

Pri tome k označava broj raspoloživih elemenata, a n broj mjesta, odnosno klasu varijacije.

U ovom slučaju vrijedi k = 2 i n = 6.

Ta dva elementa su (0) i (1), što odgovara Yin (陰) i Yang (陽).

Iz toga slijedi: V′(2, 6) = (2)⁶ = 64.

(Varijacije 6. klase od 2 elementa „s ponavljanjem“ – pri čemu se kombinatorički pojam „ponavljanja“ ovdje odnosi isključivo na matematičku strukturu i ne može se prenijeti na Qi (氣) kao vektorsku veličinu).

I Ging (易經) tako dalje razvija binarno uređenje sadržano u Pa Kua (八卦) u znatno razuđeniju strukturu stanja, odnosa i mogućnosti promjene.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Pa Kua (八卦) primjenjuje se kao okvir uređenja za prepoznavanje i uređivanje konstelacija, odnosa, smjerova i mogućnosti promjene unutar složenih međusobnih povezanosti.

Iz temeljne diferencijacije Yin–Yang (陰陽) nastaje raznovrsna struktura u kojoj postaju vidljive različite mogućnosti djelovanja i promjene.

Pa Kua (八卦) otkriva osam temeljnih konstelacija Yin–Yang (陰陽) i stvara uređenje koje omogućuje da se odnosi, smjerovi djelovanja i mogućnosti promjene razuđeno sagledaju unutar zajedničkog konteksta.

I Ging (易經), „Knjiga promjena“, otkriva sveobuhvatno uređenje promjene.

Unutar pet okvira uređenja Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) on opisuje stanja, odnose i procese promjene u veoma razuđenoj strukturi, omogućujući da se sagledaju i postojeće konstelacije i njihovi mogući prijelazi i promjene u širem kontekstu.

Njegovo unutarnje uređenje neposredno se nadovezuje na Yin–Yang (陰陽) i Pa Kua (八卦).

Yin (陰) i Yang (陽) čine temeljnu binarnu diferencijaciju.

Iz njihovih mogućih rasporeda na tri mjesta nastaje osam trigrama Pa Kua (八卦).

Kada se po dva takva trigrama povežu, nastaje šest mjesta, a time i 64 heksagrama (六十四卦) I Ging (易經).

„Matematički“ tako nastaje binarna struktura sa šest mjesta.

Budući da svako mjesto ima dva moguća stanja, dobiva se V′(2, 6) = (2)⁶ = 64 uređenih konstelacija.

Za varijacije s ponavljanjem općenito vrijedi: V′(k, n) = kⁿ.

Pri tome k označava broj raspoloživih elemenata, a n broj mjesta, odnosno klasu varijacije.

U ovom slučaju vrijedi k = 2 i n = 6.

Ta dva elementa su (0) i (1), što odgovara Yin (陰) i Yang (陽).

Iz toga slijedi: V′(2, 6) = (2)⁶ = 64.

(Varijacije 6. klase od 2 elementa „s ponavljanjem“ – pri čemu se kombinatorički pojam „ponavljanja“ ovdje odnosi isključivo na matematičku strukturu i ne može se prenijeti na Qi (氣) kao vektorsku veličinu).

I Ging (易經) dalje razvija uređenje sadržano u Pa Kua (八卦) do znatno višeg stupnja diferencijacije.

Ukupno 64 heksagrama (六十四卦) predstavljaju različite konstelacije i otvaraju mogućnost sustavnog razmatranja sadašnjosti, dijalektike stanja, odnosa, prijelaza i mogućnosti promjene.

Razlika između Pa Kua (八卦) i I Ging (易經), međutim, nije samo u broju njihovih mogućih konstelacija.

Pa Kua (八卦) pomoću svojih osam trigrama uređuje temeljne strukture Yin–Yang (陰陽) i čini vidljivim različite odnose djelovanja i međusobne odnose.

I Ging (易經) dalje razvija to uređenje tako što ne obuhvaća samo razuđenija stanja već ujedno opisuje njihove moguće promjene, prijelaze i putove promjene.

Stanje se tako može promatrati u svojoj sadašnjoj strukturi, a istodobno ispitivati kako se pod promijenjenim uvjetima može prevesti u drugu konstelaciju.

Pa Kua (八卦) otkriva temeljne konstelacije i njihove odnose, dok I Ging (易經) dodatno čini vidljivim moguće putove razvoja i promjene tih konstelacija u više dimenzija.

Kao i ostali okviri uređenja Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳), i I Ging (易經) ima dijalektički karakter.

Dijalektika u ovom kontekstu znači promatranje stvarnosti kao cjeline međusobno povezanih konstanti, stanja, odnosa, procesa i djelovanja u njihovoj višedimenzionalnosti, pri čemu ta matematički shvaćena međudjelovanja dovode do promjene.

Stanje ne postoji izdvojeno, već dobiva značenje iz svojih odnosa i mogućnosti vlastite promjene.

Postojeći odnosi mogu se pomaknuti, djelovanja se mogu promijeniti i mogu nastati nove konstelacije.

Upravo u tome leži poseban doprinos I Ging (易經):

On stvarnost ne promatra samo kao uređenje različitih stanja, već kao neprekidan proces u kojem stanja proizlaze iz postojećih odnosa i ujedno nose mogućnosti daljnjih promjena.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) I Ging (易經) primjenjuje se isključivo zbog njegove funkcije uređenja.

U središtu su strukturne zakonitosti pomoću kojih se stanja i odnosi mogu urediti, promjene pratiti, a prijelazi između različitih konstelacija opisati.

Postojeće stanje pritom se ne promatra izdvojeno, već unutar odnosa i međusobnih povezanosti iz kojih je proizašlo i unutar kojih postaju moguće daljnje promjene.

I Ging (易經) se na taj način neposredno uklapa u cjelinu ostalih okvira uređenja.

• Tai Chi (太極) – „Vrhovno Krajnje“ – opisuje jedinstvo i mogućnost njegove diferencijacije.
• Yin–Yang (陰陽) – komplementarni i polarni operativni principi – otkriva temeljne, međusobno povezane oblike djelovanja.
• Wu Xing (五行) – pet faza transformacije – opisuje faze transformacije, međudjelovanja i prijelaze.
• Pa Kua (八卦) – osam trigrama – uređuje različite konstelacije Yin–Yang (陰陽) u osam temeljnih struktura.
• I Ging (易經) – Knjiga promjena – proširuje to uređenje na 64 razuđene konstelacije i usmjerava pogled na njihove odnose, promjene i prijelaze.

Ovdje postaje vidljiva i veza s Qi (氣).

Ako se Qi (氣) u Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) razumije kao princip procesa, aktivnosti i operativnosti, kao i vektorska veličina s intenzitetom i smjerom, strukture I Ging (易經) mogu se promatrati kao modeli uređenja različitih stanja i tijekova promjene takvih međusobnih povezanosti.

Promjene pojedinih odnosa tako se mogu sagledati kao prijelazi unutar uređene integralne cjeline.

I Ging (易經) unutar Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) otkriva razuđeno uređenje promjene, u kojem se stanja, odnosi i promjene promatraju kao međusobno povezane faze neprekidnog procesa.

Qi Kung (氣功) i Nei Kung (內功) spadaju u pet oblika podučavanja i manifestacije Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳).

Oba naziva sadrže znak Kung (功), koji označava rad, razvoj, odnosno sposobnost stečenu stalnom praksom, a sastavni je dio pojma Kung Fu (功夫).

Dok Qi Kung (氣功) u središte stavlja rad na Qi (氣) i s njim, Nei Kung (內功) naglašava razvoj unutarnjih struktura, sposobnosti i međusobnih povezanosti.

Učenja Qi Kung (氣功) i Nei Kung (內功), obuhvaćena Qian Li Wing Chun Chuan (乾 離 詠 春 拳), razvijaju se u tri glavna smjera:

• Qi Kung (氣功) i Nei Kung (內功) – I. – kao oblici teorije i prakse zdravlja
• Qi Kung (氣功) i Nei Kung (內功) – II. – kao oblici teorije i prakse borilačke vještine
• Qi Kung (氣功) i Nei Kung (內功) – III. – kao filozofija i proširena teorija opažanja i spoznaje

Ta tri glavna smjera otkrivaju različite naglaske istih učenja i njihove primjene unutar Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳).

Ovisno o usmjerenju, u prvi plan stupaju aspekti zdravlja, borilačke vještine ili filozofije, kao i pitanja proširene teorije opažanja i spoznaje.

Zajednički temelji ostaju uključeni u nadređeni sustav učenja Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) i njegove okvire uređenja.

Qi Kung (氣功) je oblik podučavanja i manifestacije Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) u kojem se temeljni principi i okviri uređenja sustava neposredno provode u praksu.

U središtu su vježbanje i reguliranje tijela, disanja, pažnje i Qi (氣), kao i njihovo zajedničko djelovanje unutar zajedničke međusobne povezanosti.

Pojam Qi Kung (氣功) prema smislu se može razumjeti kao „rad na Qi (氣)“. U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Qi (氣) označava princip procesa, aktivnosti i operativnosti.

Qi Kung (氣功) stoga označava sustavni rad s procesima i djelovanjima koji se u Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) obuhvaćaju pojmom Qi (氣).

U Qi Kung (氣功) svih pet okvira uređenja Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) zajedno nalazi praktičnu primjenu.

Posebno je neposredna veza s Qi (氣), koji je već sadržan u nazivu ovog oblika podučavanja.

Tijelo, disanje, pažnja, svijest i Qi (氣) promatraju se kao povezani procesi čija se stanja, odnosi, djelovanja, međudjelovanja i promjene reguliraju i razvijaju unutar nadređenog uređenja sustava.

Naziv Qi Kung (氣功) označava poseban naglasak ovog oblika podučavanja.

On ne znači da taj oblik pripada isključivo Qi (氣).

Tai Chi (太極), Yin–Yang (陰陽), Wu Xing (五行), Pa Kua (八卦) i I Ging (易經) također djeluju na strukturu, reguliranje i promjenu procesa vježbanja i otkrivaju različite aspekte iste međusobne povezanosti.

U Qi Kung (氣功) ovi principi uređenja ne promatraju se samo teorijski, već se primjenjuju.

Tjelesna stanja, disanje, pažnja, kretanje i Qi (氣) shvaćaju se kao povezani procesi čiji se odnosi mogu regulirati i mijenjati, a njihova djelovanja iskusiti.

Unutarnje uređenje Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) tako dobiva konkretan, iskustven oblik.

Qi Kung (氣功) stoga naročito jasno pokazuje kako principi i okviri uređenja Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) u radu s tijelom, disanjem, pažnjom, kretanjem i Qi (氣) postaju neposredno iskustvena i primjenjiva praksa.

Nei Kung (內功) označava umjetnost „unutarnjeg rada“, odnosno „unutarnje sposobnosti“.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Nei Kung (內功) obuhvaća metode razvoja unutarnje organizacije tijela, koordinacije, disanja, opažanja i razvijanja sile.

U središtu je zajedničko djelovanje unutarnjih struktura i procesa iz kojeg proizlaze kretanje, stabilnost i djelovanje.

Znak Nei (內) znači „unutra“, odnosno „unutarnje“.

Nei Kung (內功) zato usmjerava pažnju na procese i sposobnosti koji stoje iza izvana vidljivog pokreta ili radnje.

Struktura tijela, disanje, koordinacija, opažanje i sila pritom se razvijaju i usklađuju kao povezani dijelovi zajedničkog procesa djelovanja.

I u Nei Kung (內功) pet okvira uređenja Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) djeluje kao povezana struktura uređenja.

Sam pojam Nei (內) već ukazuje na naglasak koji se posebno ističe u ovom obliku podučavanja: razvoj i organizaciju unutarnjih struktura, koordinacije, disanja, opažanja i razvijanja sile.

Unutarnja organizacija tijela promatra se kao dinamična međusobna povezanost.

Struktura, napetost, opuštanje, usmjerenost, razvijanje i prenošenje sile međusobno su povezani, stalno se mijenjaju i moraju se usklađivati s odgovarajućom radnjom.

Upravo tu u praksi djeluju temeljne ideje uređenja, polarnosti, promjene, odnosa i mijenjanja koje otkrivaju Tai Chi (太極), Yin–Yang (陰陽), Wu Xing (五行), Pa Kua (八卦) i I Ging (易經).

I naziv Nei Kung (內功) označava poseban naglasak unutar cjelokupnog sustava, a ne izdvojenu pripadnost jednom okviru uređenja.

Svih pet okvira uređenja zajedno djeluje na unutarnju organizaciju, koordinaciju i razvijanje sile i otkriva različite aspekte istog procesa.

Nei Kung (內功) tako naročito izražava onu stranu Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) u kojoj se unutarnje uređenje tijela razvija u koordinirano, usmjereno i promjenjivo djelovanje.

Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) je oblik podučavanja i manifestacije Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) u kojem se naročito ističu zajedničko djelovanje komplementarnih stanja, njihova neprekidna promjena i povezivanje fluidnog kretanja s dinamičnim razvijanjem sile.

Kretanje i djelovanje nastaju iz smjenjivanja različitih kvaliteta, koje se uzajamno uvjetuju i u neprekidnom procesu prelaze jedna u drugu.

Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) označava Chen tradiciju Tai Chi Chuan. Ona povezuje „meke“, fluidne pokrete s dinamičnim razvijanjem sile i smjenjivanjem komplementarnih principa.

Mirovanje i kretanje, otvaranje i zatvaranje, popuštanje i djelovanje, prikupljanje i oslobađanje, kao i meke i snažne kvalitete kretanja, pritom su neprestano u međusobnom odnosu.

Latinični naziv glasi Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳), dok kineski tradicionalni naziv
(陳氏太極拳) znakom shì (氏) dodatno izražava pripadnost obitelji Chen, odnosno klasičnoj liniji predaje Chen, iako se taj znak ne prenosi zasebno u uobičajeni latinični naziv.

Za klasični Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) karakteristično je razvijanje sile vođene spiralno i organizirane kroz cijelo tijelo.

Kretanje nastaje iz povezane tjelesne strukture u kojoj pojedini dijelovi ne rade izdvojeno, već primaju, „čuvaju“, prenose, transformiraju i ponovno oslobađaju silu.

Poseban značaj ima višedimenzionalna Chan Si Jin (纏絲勁), označena kao višedimenzionalna spiralno organizirana sila.

Naziv se sastoji od Chan (纏) – „uvijati, odnosno obavijati“, Si (絲) – „svila, odnosno svilena nit“ i Jin (勁) – „razvijena, odnosno uvježbana sila“.

On upućuje na sliku namotavanja i odmotavanja svilene niti i opisuje neprekidan, fino usklađen, a ujedno spiralno organiziran prijenos sile kroz povezano tijelo, koji se spiralno povećava, odnosno smanjuje i čija se spiralna struktura može usporediti sa „strukturama uređenja nalik Fibonačijevim“ poznatim na Zapadu.

Jednako je karakteristično smjenjivanje mekih, kontroliranih pokreta i iznenadnog dinamičnog razvijanja sile.

U eksplozivnom oslobađanju razvijene sile nazvanom Fa Jin (發勁), višedimenzionalnost, struktura, kretanje, ubrzanje i smjer sažimaju se u kratko, koncentrirano djelovanje.

„Spore i brze“, „popustljive i snažne“ kvalitete kretanja tako ne stoje jedne pored drugih, već u neprekidnom procesu prelaze jedne u druge.

U sukobima u okviru borilačkih vještina i umijeća ratovanja to se naročito vidi u smjenjivanju „primanja i predavanja“, „popuštanja i protudjelovanja“, „preusmjeravanja i neposrednog razvijanja sile“.

Sila koja djeluje izvana može se primiti, promijeniti i prenijeti u novi smjer djelovanja.

Povezana organizacija tijela ujedno omogućuje da se u pogodnim trenucima oslobodi kratka i dinamična sila.

U području zdravlja isti temeljni principi očituju se s drukčijim naglaskom.

Neprekidna povezanost cijelog tijela podupire koordinaciju, ravnotežu, pokretljivost, opažanje vlastitog tijela i kontrolirano reguliranje napetosti i opuštanja.

Smjenjivanje kvaliteta kretanja ujedno razvija sposobnost da se tijelo organizira kao povezana funkcionalna cjelina i prilagodi različitim zahtjevima.

I sa znanstvenog stajališta Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) pruža slikovit pristup pitanjima koordinacije cijelog tijela, prijenosa sile, promjene smjera, stabilnosti i prijelaza između različitih stanja kretanja i djelovanja.

Posebno se jasno pokazuje da djelovanje ne nastaje samo iz najveće moguće mišićne snage, već iz usklađenog zajedničkog djelovanja strukture, kretanja, ubrzanja, brzine, mase, smjera, vremena i razvijanja sile u višedimenzionalnom obliku oslobađanja energije.

Naročito tijesna pojmovna veza postoji s okvirom uređenja Tai Chi (太極).

Tai Chi (太極) opisuje jedinstvo iz kojeg mogu nastati diferencijacija i komplementarni oblici djelovanja.

U Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) ta misao dobiva neposredno tjelesan i praktičan oblik: različita stanja nastaju, mijenjaju međusobni odnos i neprekidno prelaze jedno u drugo.

Pritom ostaje važna već utvrđena pojmovna razlika: Tai Chi (太極) je jedan od pet okvira uređenja Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳), a Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) jedan od njegovih pet oblika podučavanja i manifestacije.

I Yin–Yang (陰陽), Wu Xing (五行), Pa Kua (八卦) i I Ging (易經) djeluju u Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) kao dijelovi iste strukture uređenja.

Polarnost i međudjelovanje, procesi promjene, različite konstelacije i njihovi mogući prijelazi nalaze konkretan izraz u kretanju i primjeni.

Svih pet okvira uređenja i ovdje se prožima i otkriva različite aspekte istog oblika podučavanja.

U Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) posebno je vidljivo neprekidno smjenjivanje komplementarnih stanja.

Pokret se može otvoriti i ponovno zatvoriti, sila se može primiti i osloboditi, napetost izgraditi i razriješiti, smjer promijeniti, a postojeća struktura prevesti u novu.

Kretanje zato nije vezano za jednu kvalitetu, već se razvija iz neprekidne promjene svojih unutarnjih odnosa.

I razumijevanje Qi (氣) kao principa procesa, aktivnosti i operativnosti, kao i vektorske veličine s intenzitetom i smjerom, u Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) dobiva neposredan praktičan značaj.

Djelovanja se mijenjaju po jačini i smjeru, primaju se, preuređuju, nastavljaju ili oslobađaju. Presudna je sposobnost da se te promjene organiziraju unutar povezanog procesa kretanja i djelovanja.

Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) tako naročito izražava onu stranu Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) u kojoj se komplementarna stanja, fluidna promjena i dinamično razvijanje sile povezuju u neprekidan, prilagodljiv proces djelovanja.

Xing Yi Chuan (形意拳) je oblik podučavanja i manifestacije Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) u kojem se naročito ističe veza tjelesne strukture, opažanja, namjere, usmjerenog kretanja i eksplozivnog razvijanja sile.

Kretanje i djelovanje usmjeravaju se prema zajedničkom cilju i povezuju u što zaokruženiju i neposredniju radnju.

Na tu povezanost upućuje već sam naziv.

• Xing (形) označava oblik, odnosno tjelesnu formu,
• Yi (意) namjeru, volju ili misaono usmjerenje,
• Chuan (拳) šaku, odnosno boks.

Xing Yi Chuan (形意拳) se stoga prema smislu može razumjeti kao „Boks forme i namjere“.

Naziv izražava da tjelesno kretanje i unutarnje usmjerenje ne djeluju odvojeno, već se uzajamno određuju.

Xing Yi Chuan (形意拳) odlikuju neposredni putovi kretanja, naglašena usmjerenost naprijed, skladna koordinacija cijelog tijela, jasan prijenos sile i posebno eksplozivan oblik njezina razvijanja.

Djelovanje ne nastaje iz izdvojene snage pojedinih mišića, već iz usklađenog zajedničkog djelovanja strukture, kretanja, ubrzanja, smjera i namjere.

Sila se organizira kroz cijelo tijelo i u što kraćem vremenu usredotočuje u jasno određen smjer djelovanja, pri čemu se promatra kao funkcija vremena.

Upravo ta veza daje Xing Yi Chuan (形意拳) njegovu karakterističnu eksplozivnost.

Pokret ne treba samo biti brz ili snažan, već i osmišljen tako da se usmjerena sila prenese u povezanom obliku.

Tjelesna struktura, smjer kretanja i namjera zato se povezuju tako da iz njihovog jedinstva proizađe neposredno i koncentrirano djelovanje.

U kontekstu borilačkih vještina i umijeća ratovanja ta se usmjerenost najviše vidi u sposobnosti da se udaljenost neposredno svlada, preuzme inicijativa, sila bez nepotrebnih zaobilaznih putova prenese u jasno određenom smjeru i ciljano odredi trenutak djelovanja.

Neposrednost, odlučnost i eksplozivna sila cijelog tijela tu se posebno jasno očituju.

U području zdravlja isti temeljni principi nalaze se u drugom kontekstu.

Usklađena povezanost cijelog tijela naročito potiče organizaciju tijela, stabilnost, ravnotežu, koordinaciju i sposobnost da se sila kontrolirano razvije, prenese i ponovno otpusti.

Veza kretanja i namjere ujedno razvija svjesno upravljanje složenim nizovima pokreta.

I u znanstvenom razmatranju Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Xing Yi Chuan (形意拳) pruža posebno jasan pristup pitanjima prijenosa sile, ubrzanja, smjera, stabilnosti i koordinacije cijelog tijela.

Eksplozivno djelovanje može se promatrati kao rezultat što preciznijeg usklađivanja više čimbenika koji djeluju istodobno.

Posebna veza postoji s Wu Xing (五行).

U tradicionalnoj strukturi Xing Yi Chuan (形意拳) temeljni principi kretanja i sile dovode se u vezu s pet faza transformacije (五行).

Pet faza (五行) pritom opisuje različite kvalitete djelovanja i promjene i otvara okvir uređenja unutar kojeg se mogu promatrati različiti oblici razvijanja sile, promjene i međudjelovanja.

Ta veza, međutim, označava samo odnos koji se posebno ističe.

Tai Chi (太極), Yin–Yang (陰陽), Pa Kua (八卦) i I Ging (易經) također djeluju u Xing Yi Chuan (形意拳) i otkrivaju druge aspekte jedinstva i diferencijacije, međudjelovanja, konstelacije i promjene.

Svih pet okvira uređenja i ovdje se prožima kao dijelovi iste integralne cjeline.

U Xing Yi Chuan (形意拳) istodobno se posebno jasno pokazuje značaj Yi (意) – namjere.

Tjelesni oblik dobiva smjer iz misaonog usmjerenja radnje.

Kretanje ne nastaje neovisno o volji, već se njome priprema, vodi i usmjerava prema konkretnom cilju djelovanja. Xing (形) i Yi (意) – oblik i namjera – povezuju se u zajednički proces djelovanja.

I razumijevanje Qi (氣) kao principa procesa, aktivnosti i operativnosti, kao i vektorske veličine s intenzitetom i smjerom, u Xing Yi Chuan (形意拳) dobiva neposredno prepoznatljiv značaj.

Karakteristično eksplozivno razvijanje sile povezuje visok intenzitet s preciznim smjerom djelovanja.

Djelovanje nastaje tamo gdje se struktura, namjera, kretanje, ubrzanje i smjer sjedinjuju u zaokruženu radnju.

Xing Yi Chuan (形意拳) tako naročito izražava onu stranu Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) u kojoj se oblik, namjera, struktura, smjer i eksplozivno razvijanje sile povezuju u neposredno i djelotvorno jedinstvo.

Pa Kua Chang (八卦掌) je oblik podučavanja i manifestacije Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) u kojem se u kretanju i djelovanju naročito primjenjuju principi promjene, usmjerenja, odnosa, položaja i neprekidnog prilagođavanja.

Karakteristični su fluidni nizovi pokreta, promjene smjera i položaja, kao i sposobnost da se postojeće konstelacije stalno iznova urede.

Naziv neposredno upućuje na okvir uređenja Pa Kua (八卦).

Pa Kua (八卦) označava osam trigrama (八卦), a Chang (掌) znači „dlan“, odnosno „ruka“.

Pojam se zato prema smislu može prevesti kao „vještina dlana osam trigrama“.

Pa Kua Chang (八卦掌) odlikuju neprekidno kretanje, izrazite promjene smjera i položaja, fluidni prijelazi, spiralni principi kretanja i karakteristična uporaba tehnika otvorene šake.

Važna odlika je sposobnost da se vlastita struktura i smjer kretanja neprestano prilagođavaju promijenjenim prostornim i situacijskim uvjetima, uz neprekinut prijelaz iz jedne konstelacije u drugu.

U kontekstu borilačkih vještina i umijeća ratovanja to se naročito vidi u promjeni kutova (postavki), udaljenosti i linija napada, zaobilaženju i ponovnom zauzimanju položaja, kao i u sposobnosti da se na promjene kod protivnika neposredno (re)agira novim smjerom kretanja i djelovanja.

U području zdravlja isti principi naročito se očituju kroz razvijanje koordinacije, ravnoteže, pokretljivosti, prostorne orijentacije i povezanog kretanja cijelog tijela.

Veza s okvirom uređenja Pa Kua (八卦) u ovom obliku podučavanja posebno je izrazita.

Osam trigrama (八卦) opisuje različite konstelacije Yin–Yang (陰陽) i njihove međusobne odnose.

U Pa Kua Chang (八卦掌) ta misao prenosi se u kretanje: položaji, smjerovi i odnosi djelovanja stalno se mijenjaju i iznova povezuju prema datoj situaciji.

Presudno nije zadržavanje jedne strukture, već sposobnost da se iz postojeće konstelacije prijeđe u drugu i pritom sačuva povezanost kretanja.

Veza s Pa Kua (八卦) u nazivu označava poseban naglasak, ali ne i isključivu pripadnost tom jednom okviru uređenja.

I Tai Chi (太極), Yin–Yang (陰陽), Wu Xing (五行) i I Ging (易經) djeluju u Pa Kua Chang (八卦掌) kao dijelovi iste strukture uređenja.

Jedinstvo i diferencijacija, polarnost, procesi promjene, konstelacije i mogući prijelazi prožimaju se u praktičnoj primjeni.

Pri tome se posebno jasno vidi misao o promjeni unutar postojećih odnosa.

Kretanje mijenja položaj, položaj smjer, smjer udaljenost, udaljenost usmjerenje, usmjerenje odnos prema protivniku, a iz te promjene nastaje nova mogućnost djelovanja.

Pa Kua Chang (八卦掌) čini taj neprekidni proces tjelesno i praktično iskustvenim.

I razumijevanje Qi (氣) kao principa procesa, aktivnosti i operativnosti, kao i vektorske veličine s intenzitetom i smjerom, u Pa Kua Chang (八卦掌) dobiva neposrednu prostornu dimenziju.

Djelovanje nije samo pitanje jačine, već i smjera, položaja, udaljenosti i datog spleta odnosa u kojem nastaje.

Pa Kua Chang (八卦掌) tako naročito izražava onu stranu Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) u kojoj se kretanje, položaj, smjer, odnos i promjena povezuju u neprekidan, prilagodljiv proces djelovanja.

Zdravlje i liječenje čine jedan od osam oblika izražavanja Qian Li Wing Chun Chuan (乾 離 詠 春 拳).

U ovom području učenje je usmjereno na očuvanje i jačanje zdravlja, kao i podršku procesima liječenja, oporavka i obnavljanja.

Zdravlje je jedan od temeljnih i neizostavnih preduvjeta za sposobnost, razvoj i uspješno oblikovanje vlastitog života.

Jedan od temeljnih zahtjeva Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) oduvijek je da očuvanje zdravlja ima prednost nad liječenjem.

Zdravlje treba, koliko god je moguće, sačuvati i učvrstiti prije nego što nastanu bolesti ili funkcionalna ograničenja.

Tamo gdje zdravstvene teškoće već postoje, učenje nastoji što bolje podržati postojeće sposobnosti i prirodne procese organizma.

Čovjek se pritom ne dijeli na međusobno odvojena područja.

Tijelo, disanje, kretanje, prehrana, opažanje, psihičko stanje i unutarnje međusobne povezanosti u organizmu promatraju se kao povezani dijelovi zajedničke cjeline.

Kao i u svim oblicima izražavanja Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳), zajednički temelj čine Tao (道), Qi (氣) i pet okvira uređenja – Tai Chi (太極), Yin–Yang (陰陽), Wu Xing (五行), Pa Kua (八卦) i I Ging (易經).

Zdravlje i liječenje nalaze praktičan izraz i u pet oblika podučavanja i manifestacije: Qi Kung (氣功), Nei Kung (內功), Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳), Xing Yi Chuan (形意拳) i Pa Kua Chang (八卦掌), od kojih svaki u ovom području razvija vlastite zdravstvene naglaske.

Unutar zdravlja i liječenja oni naročito otkrivaju odnose između stanja i promjene, opterećenja i oporavka, ravnoteže i poremećaja, kao i različite procese pomoću kojih se zdravlje može očuvati ili obnoviti.

Tradicionalno shvaćanje na kojem počiva takav pristup sažeto je u prenesenoj izreci taoističkih majstora:

„Ako je čovjek bolestan, ova vještina će ga izliječiti – ako nije, ona će mu ojačati zdravlje i produljiti život.“

Klasična kineska medicina

Klasična kineska medicina čini važan okvir oblika izražavanja zdravlje i liječenje. Riječ je o povijesno prenošenim medicinskim učenjima i tradicijama znanja koje su prethodile sveobuhvatnom državnom ujednačavanju i standardizaciji kineske medicine u 20. stoljeću.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) ta medicinska tradicija nije odvojena od ostatka učenja.

I njezini posebni modeli, metode i primjene mogu se svesti na iste temeljne principe na kojima počiva čitav sustav:

Tao (道), Qi (氣) i pet okvira uređenja: Tai Chi (太極), Yin–Yang (陰陽), Wu Xing (五行), Pa Kua (八卦) i I Ging (易經).

Ti temelji, međutim, ne djeluju u svakom medicinskom području jednako neposredno.

Qi (氣), Yin–Yang (陰陽) i Wu Xing (五行) posebno su izraženi u klasičnim medicinskim učenjima. Drugi okviri uređenja otkrivaju šire strukture jedinstva i diferencijacije, konstelacije, odnosa i promjene.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) oni zajedno čine sveobuhvatan okvir uređenja iz kojeg se razmatraju i pitanja zdravlja i liječenja.

Iz tih temeljnih principa unutar kineske medicine razvijaju se specijaliziraniji medicinski modeli.

Među njih naročito spadaju učenje Zang Fu (臟腑) o funkcionalnim organskim sustavima, učenje Jing Luo (經絡) o meridijanima, učenja o Qi (氣), Xue (血) i Jin Ye (津液) – Qi, krvi i tjelesnim tekućinama – kao i diferencijacija obrazaca stanja i bolesti.

Širi okvir za razumijevanje čovjeka ujedno pruža tradicionalna veza Jing (精), Qi (氣) i Shen (神) – esencije, Qi i mentalne i emocionalne dimenzije.

Ti medicinski modeli ne čine drugi poredak odvojen od temeljnih principa, već ih konkretiziraju u promatranju ljudskog organizma.

Tako se, na primjer, funkcionalni odnos tjelesnih područja može urediti pomoću Yin–Yang (陰陽) i Wu Xing (五行);

promjene Qi (氣), krvi i tjelesnih tekućina promatraju se kao procesi i međusobne povezanosti;

Zang Fu (臟腑) i Jing Luo (經絡) opisuju funkcionalne odnose u organizmu;

diferencijacija postojećeg stanja, naposljetku, služi da se te različite veze sagledaju i procijene u datoj konstelaciji.

Klasična kineska medicina promatra čovjeka kao dinamičnu cjelinu međusobno povezanih stanja, funkcija, odnosa, vremenskih ritmova i procesa promjene.

Tjelesni procesi, prehrana, disanje, kretanje, psihičko stanje, način života i vanjski uvjeti u tom shvaćanju ne mogu se promatrati kao potpuno odvojeni, jer promjene u jednom području utječu i na druga područja.

Upravo se u tome ogleda veza sa širim shvaćanjem učenja Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳):

specijalizirana medicinska učenja opisuju različite dijelove i razine primjene istog temeljnog uređenja.

Što medicinsko promatranje postaje određenije, to se učenje više diferencira; njegovi temeljni principi, međutim, ostaju isti.

Iz te povezanosti unutar zdravlja i liječenja proizlaze sljedeća područja:

• teorija i praksa zdravlja
• teorija i praksa disanja
• teorija i praksa pokreta
• teorija i praksa Qi-ja
• ishrana u teoriji i praksi
• biljna medicina
• akupresura
• akupunktura

Ta područja otvaraju različite pristupe istom učenju o zdravlju i u Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) promatraju se na temelju njegovih zajedničkih principa i okvira uređenja.

Jing (精) – Qi (氣) – Shen (神)

Jing (精) – Qi (氣) – Shen (神) označava temeljnu povezanost u tradicionalnom kineskom shvaćanju čovjeka.

Ta tri pojma opisuju različite, a ujedno tijesno povezane strane ljudskog postojanja i zajedno čine okvir za razumijevanje tjelesnih preduvjeta, dinamičnih procesa djelovanja, kao i umnih i psihičkih zbivanja.

Jing (精) označava esenciju, a time temeljne tjelesne i konstitucionalne preduvjete iz kojih proizlaze razvoj, očuvanje i obnavljanje.

U zdravstvenom kontekstu Jing (精) naročito označava materijalni i supstancijalni temelj organizma.

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Qi (氣) označava princip procesa, aktivnosti i operativnosti.

Qi (氣) povezuje stanja i promjene, posreduje djelovanja i opisuje dinamičnu stranu procesa kroz koje se odvijaju tjelesna i umna zbivanja.

Shen (神) označava dimenziju čovjekove svijesti i psihičkog stanja.

U nju naročito spadaju svijest, opažanje, pažnja, umna jasnoća i emocionalna stanja.

Značenje Jing (精), Qi (氣) i Shen (神) otkriva se u njihovom zajedničkom djelovanju.

Tjelesni preduvjeti, procesi djelovanja i umna stanja neprestano su povezani i mogu uzajamno utjecati jedni na druge.

Promjene u jednom području zato mogu postati vidljive i u ostalima.

Za zdravlje i liječenje Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳), Jing (精) – Qi (氣) – Shen (神) otvara posebno sveobuhvatan pristup čovjeku.

Zdravlje se pritom pojavljuje kao rezultat zajedničkog djelovanja tjelesnih preduvjeta, dinamičnih procesa djelovanja, umnih stanja, psihičkih stanja i društvenih utjecaja.

Ovo trojstvo dopunjuje ranije opisane medicinske modele klasične kineske medicine širim pogledom na čovjeka.

Dok Zang Fu (臟腑), Jing Luo (經絡), kao i Qi (氣), Xue (血) i Jin Ye (津液), podrobnije razrađuju određene funkcionalne i tjelesne povezanosti,

Jing (精) – Qi (氣) – Shen (神) usmjerava pažnju na odnos između tjelesnog temelja, dinamičnog djelovanja i umne dimenzije.

Qi (氣) se pritom pojavljuje u oba konteksta, ali s različitom sustavnom ulogom: unutar Qi (氣), Xue (血) i Jin Ye (津液) kao jedna od temeljnih veličina djelovanja, a unutar Jing (精) – Qi (氣) – Shen (神) kao povezujuća dinamična razina između Jing (精) i Shen (神).

U Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Jing (精) – Qi (氣) – Shen (神) zato čini važan okvir za razumijevanje zdravlja i liječenja, a ujedno povezuje tjelesne, energetske i umne aspekte istog učenja.

Osam područja zdravlja i liječenja

Sljedeća povezivanja pokazuju koji se principi, okviri uređenja, oblici podučavanja i manifestacije, kao i medicinski modeli, posebno ističu u pojedinim područjima zdravlja i liječenja.

Opisuju različite naglaske unutar zajedničke cjeline učenja, u kojoj pojedina područja ostaju povezana i uzajamno se dopunjuju.

• Teorija i praksa zdravlja

Teorija i praksa zdravlja bave se preduvjetima i vezama koji utječu na zdravlje, otpornost na opterećenje, sposobnost oporavka i dugoročnu funkcionalnost čovjeka.

Pri tome uzimaju u obzir tjelesne preduvjete, način života, kretanje, disanje, prehranu, opažanje i s njima povezana umna i psihička stanja, kao i njihove uzajamne odnose.

Posebno su tijesno povezane s Qi (氣), Yin–Yang (陰陽), Wu Xing (五行) i Jing (精) – Qi (氣) – Shen (神).

U klasičnoj kineskoj medicini te veze dalje se razrađuju, između ostalog, kroz Zang Fu (臟腑), Jing Luo (經絡), kao i Qi (氣), Xue (血) i Jin Ye (津液).

Svih pet oblika podučavanja i manifestacije doprinosi teoriji i praksi zdravlja.

Zdravstveni naglasci posebno se jasno vide u Qi Kung (氣功), Nei Kung (內功) i Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳), dok Pa Kua Chang (八卦掌) i Xing Yi Chuan (形意拳) djeluju na zdravlje kroz sebi svojstvene oblike organizacije tijela, kretanja i razvijanja sile.

• Teorija i praksa disanja

Teorija i praksa disanja bave se opažanjem, vježbanjem i ciljanom promjenom disanja u mirovanju, kretanju i pri različitim tjelesnim i umnim zahtjevima.

Pri tome nije riječ samo o samoj tehnici disanja već i o njezinu zajedničkom djelovanju s držanjem tijela, kretanjem, pažnjom, napetošću, opuštanjem i trenutačnom razinom sposobnosti.

Posebno su tijesno povezane s Qi (氣), Yin–Yang (陰陽) i Jing (精) – Qi (氣) – Shen (神).

Neprekidno smjenjivanje udaha i izdaha, aktiviranja i smirivanja, kao i napetosti i opuštanja, može se naročito sagledati u vezi s Yin–Yang (陰陽).

Među oblicima podučavanja i manifestacije, Qi Kung (氣功) i Nei Kung (內功) posebno su tijesno povezani s teorijom i praksom disanja.

I u Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) usklađena veza disanja, kretanja i organizacije tijela čini važan dio prakse.

• Teorija i praksa pokreta

Teorija i praksa pokreta spadaju u temeljna područja Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳), jer se gotovo svaka praktična primjena sustava ostvaruje kroz „kretanje“.

Zato obuhvaćaju mnogo više od učenja pojedinačnih nizova pokreta ili tehnika.

Njihovi predmeti su organizacija tijela, držanje, ravnoteža, tjelesne osi i položaji zglobova, koordinacija, smjer kretanja, brzina, ubrzanje, prijenos sile, opterećenje i rasterećenje, kao i prijelaz iz jednog pokreta u drugi.

Kretanje se promatra kao povezan proces djelovanja.

Radnja nastaje iz zajedničkog djelovanja tjelesne strukture, opažanja, namjere, disanja, smjera i razvijanja sile.

Zato nije presudno samo koji se pokret izvodi, već i kako nastaje, kako se vodi kroz tijelo, koji smjer i djelovanje ima i kako se može prilagoditi promijenjenim uvjetima.

Tu se temeljni principi Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) neposredno prožimaju.

Razumijevanje Qi (氣) kao vektorske veličine omogućuje da se intenzitet i smjer djelovanja opišu, a ujedno prenosi i nosi informacije.

Tai Chi (太極) otkriva odnos jedinstva i diferencijacije unutar pokreta, dok Yin–Yang (陰陽) postaje vidljiv, između ostalog, u smjenjivanju napetosti i opuštanja, otvaranja i zatvaranja, stabilnosti i pokretljivosti, primanja i predavanja.

Wu Xing (五行) opisuje promjenu i prijelaze između različitih kvaliteta kretanja i djelovanja.

Pa Kua (八卦) posebno usmjerava pažnju na prostorne odnose, smjerove, kutove, udaljenosti i promjene položaja, dok I Ging (易經) otkriva promjene postojećih konstelacija i prijelaz u nove situacije kretanja i djelovanja.

U pet oblika podučavanja i manifestacije teorija i praksa pokreta dobivaju različite oblike.

Qi Kung (氣功) i Nei Kung (內功) posebno razvijaju unutarnju organizaciju, držanje i povezanost tijela.